Ako razmišljate o centralnom grijanju te se ne možete odlučiti između radijatora, podnog grijanja ili nečeg trećeg, možda vam pomogne sljedeći članak.
Općenito
Podno grijanje je niskotemperaturni oblik centralnog grijanja koje grije prostor tako da kroz cijevi položene u podu cirkulira topla voda koja isijava toplinu i tako zagrijava prostor. Povijest podnog grijanja vrlo je duga budući da postoje podaci kako su već krajem neolitika stanovnici nekih dijelova Azije koristili dim za grijanje, izvlačeći ga i odvajajući ga od vatre putem sistema izdubljenih brazdi natkrivenih kamenom i smještenog u podu njihovih podzemnih nastambi. Ovi sustavi evoluirali su u današnje moderne sisteme koji mogu biti električni ili vodeni.
Za razliku od radijatorskog grijanja koje funkcionira na principu konvekcije topline i kružnog strujanja zraka, podno grijanje isijava toplinu te je ravnomjernije raspoređuje u prostoriji (nema prevrućih i prehladnih dijelova), što ga čini komfornijim te stvara veći osjećaj udobnosti. Najčešće se izvodi ugradnjom stiropor ploča koje na sebi imaju čepove (tzv. distancere) u pravilnom rasporedu. Ovi čepovi služe za učvršćivanje cijevi u pravilnim razmacima kroz koje kruži zagrijana voda. Na položene cijevi, koje mogu biti promjera 16 ili 20 mm stavlja se cementna glazura debljine minimalno 45 mm (debljina ne smije biti manja kako bi se spriječilo pucanje glazure uslijed toplinskih naprezanja) nakon čega se polažu podovi kao što su keramičke pločice, laminat, parket ili neka druga rješenja poput posebnih smola pogodnih za podno grijanje. Bitno je napomenuti da kod postavljanja laminata ili parketa moramo koristiti one vrste koje su pogodne za postavljanje na podno grijanje o čemu je najbolje informirati se kod dobavljača podova.
Postoje i drugi načini instaliranja poput postavljanja fleksibilnom folijom od sintetičkog tkanja s različitim toplinskim svojstvima izolacije za prihvat cijevi koje se pričvršćuju posebnim iglicama. Takvi sustavi namijenjeni su srednjim i većim prostorima.
Prednosti
Najveća prednost podnog grijanja je veličina plohe grijuće površine zbog čega je potrebna niža temperatura u odnosu na druge sustave a što znači (uz kvalitetnu regulaciju) i veće uštede energije. Naime, za funkcioniranje podnog grijanja dovoljna temperatura vode u cijevima je 28 C dok npr. kod radijatorskog ona iznosi 60 C što je značajna razlika. Iako bismo mogli reći da je podno grijanje tromije u odnosu na radijatorsko zbog svoje velike površine, jednom kad se postigne željena temperatura, zbog bolje rasprostranjenosti, toplina se puno teže gubi te se ravnomjernije raspoređuje u prostoru s vrlo malim temperaturnim oscilacijama. Zbog svojih zahtjeva za nižom temperaturom vode, ovi sustavi idealni su za kombinaciju s kondenzacijskim bojlerima ili toplinskim pumpama i termostatima čime smanjuju emisije štetnih plinova, osiguravaju nisku potrošnju energije te su odličan izbor kod niskoenergetskih objekata. Također, grijani podovi ubrzavaju isparavanje vlažnih podova nastalih uslijed tuširanja, čišćenja ili izlijevanja dok jednom pravilno izvedeno podno grijanje osigurava dugovječnost korištenja što znači i isplativost početne investicije.
Zdravstveni aspekt
Kad pričamo o zdravstvenom aspektu podno grijanje može imati pozitivan učinak na kvalitetu unutarnjeg zraka budući da o ovom slučaju nema strujanja već se toplina isijava zračenjem tako da prašina ne mijenja strukturu te se ne diže u zrak, što ovaj sustav čini idealnim za alergične osobe. Svojim djelovanjem podno grijanje uspostavlja temperaturne uvjete koji ne odgovaraju razvoju plijesni, bakterija, virusa i grinja. S obzirom na to da temperature podnog grijanja ne prelaze, odnosno ne bi smjele prelaziti 30 C (iznimno je bitno da podno grijanje postavlja stručna osoba kako ne bi došlo do prevrućih ili prehladnih podova) uvriježeni strahovi od bolesti proširenih vena svakako nemaju uporište. Ovaj sustav s niskim temperaturama ugrađen je u pod te kao takav ne zauzima zidni prostor što stvara više mjesta u kući ili stanu te povoljno utječe na estetski izgled bez radijatora i radijatorskih cijevi te ne stvara opasnost od opeklina te tjelesnih ozljeda u slučaju pada.
Održavanje i popravci
Dakle mnoge su prednosti podnog grijanja. Međutim što je s održavanjem i popravcima? Zbog fiksiranog sustava u konstrukciji mana podnog grijanja može biti teško pronalaženje eventualnih kvarova te i sam popravak može biti skup. Međutim, ako je sustav izveden stručno, pridržavajući se svih pravila struke, problema ustvari nema te je održavanje minimalno (provjera tlaka i sl.) za razliku od radijatora gdje curenje vode i korozija mogu skratiti vijek trajanja. Riječ je o vrlo stabilnom rješenju kod kojeg se garancije nude i do 30 godina. Ovi sustavi koji se temelje na tekućinama s umreženim polietilenom (PEX) razvijenim još 30-ih godina prošlog stoljeća te njegovim različitim derivatima (PE-RT, PEX-AL-PEX), pokazali su dugoročnu učinkovitost te imaju široku primjenu u različitim uvjetima gdje je potrebna otpornost na koroziju ili na naprezanja temperature i tlaka. Mnoga testiranja pokazala su da životni vijek takvih materijala može biti i 50 godina.
Električno ili vodeno podno grijanje ?
Prednost električnog podnog grijanja je jeftinija ugradnja i brže postizanje željene temperature u prostoru. Međutim, troškovi električnog grijanja veći su u odnosu na vodeno tako da se investitori u višem postotku odlučuju na vodeno podno grijanje.
Zaključak
Ukratko, podno grijanje energetski je vrlo učinkovit sustav grijanja te se, budući da se toplina raspoređuje najbliže idealnim parametrima, ubraja među najzdravije sustave grijanja. Lošija strana podnog grijanja je moguće skupo uklanjanje eventualnih kvarova. Ipak kao nešto viša investicija, podno grijanje troši manje energije, osigurava zdravu klimu u kući, dugovječnost i stabilnost tako da ovaj vid grijanja možemo svakako preporučiti bilo kod novogradnji ili rekonstrukcije stambenog prostora.
