Možda ste se već susreli s pojmom “konvektor” ili “ventilokonvektor”. Kako funkcioniraju i na kojem principu rade konvektori odnosno ventilokonvektori, saznajte u sljedećem tekstu.
Općenito, konvektori su grijača tijela koja prenose toplinu putem konvekcije te su dio nekog sustava centralnog grijanja ili klimatizacije koji osigurava grijanje, hlađenje ili filtriranje zraka.
Pojam konvekcija odnosi se na usmjereno gibanje odnosno strujanje fluida (tekućina ili plinova). Topliji fluid se giba prema hladnijem te predaje toplinu okolini. Konvektori kao grijači zapravo funkcioniraju tako da zagrijavaju zračne struje koje prolaze kroz tijelo uređaja i njegov grijači element. Hladniji zrak, koji se nalazi niže jer je teži od toplog prolazi kroz uređaj te se tako zagrijava čime se povećava njegov volumen te se podiže prema gore, sve do stropa, gdje se opet hladi i polako spušta dolje te opet sve ispočetka. Ovaj proces temelji se na principu prirodne izmjene zraka ili konvekcije. Konvekcija je jedan od glavnih načina prijenosa topline a za konvektore kažemo da su indirektni oblik zagrijavanja.
Konvektori se sastoje od jednog ili više izmjenjivača topline sastavljenih od cijevi kružnog ili ovalnog presjeka s nanizanim lamelama s ciljem povećanja površine izmjene topline. Lamele mogu biti prešane (aluminijske lamele na bakrene cijevi) ili se zavaruju na cijevi. Kod ovih potonjih cijevi su čelične dok su lamele od čeličnog lima. Razlika između ova dva tipa konvektora je što kod konvektora s bakrenim cijevima i aluminijskim lamelama izvedba spoja cijevi i lamela ima velik utjecaj na učinkovitost. S drugi strane, ovi konvektori mnogo su lakši od čeličnih no manje su otporni na oštećenja. Stoga se više ugrađuju u različita okna i sl.
Kako bi se povećala učinkovitost konvektora, razvijeni su konvektori s ventilatorima što znači da se radi o prisilnoj izmjeni zraka odnosno kretanju koje bi se dogodilo i bez procesa grijanja. Takvi uređaji nazivaju s VENTILOKONVEKTORI. Ovi uređaji imaju veći koeficijent prolaska topline te samim time i veću učinkovitost. Prednosti konvektora i ventilokonvektora su razne mogućnosti ugradnje zbog njihovih malih dimenzija i male mase. Osobito je to vidljivo kod PODNIH konvektora koji se često koriste u modernoj arhitekturi čija je odlika neupadljivost grijaćih tijela što ovi uređaji osiguravaju te ujedno ne ometaju kretanje niti oduzimaju koristan prostor. S druge strane, nedostaci se mogu odnositi na otežano čišćenje zbog gustih lamela između kojih se može nakupiti prašina koja tako smanjuje površinu za prijenos topline.
Prema načinu ugradnje, konvektore i ventilokonvektore možemo podijeliti na PODNE, STROPNE i ZIDNE.
Konvektori se koriste kao primarni ili sekundarni izvori topline što znači da mogu biti u kombinaciji s drugim izvorima topline ili hlađenja. Osobito su česti podni ventilokonvektori za grijanje i hlađenje koji se primarno ugrađuju u objekte se velikim staklenim površinama poput različitih salona, bolnica, restorana, izloga i sl. i to upravo zbog njihove neupadljivosti. Ovi uređaji, ovisno da li su dvocijevni ili četverocijevni, osiguravaju ugodnu klimu u prostoru. Naime, u zimskim režimima grijanja, postavljanje ventilokonvektora uz staklenu stijenu sprječava prodor hladnog zraka, koji se, usisan u konvektor zagrijava te podiže (uslijed svoje topline) natrag u prostor. Tako se sprječava kondenzacija te zamagljivanje stakla. S druge strane, u ljetnim mjesecima uz hlađenje dobivamo i odvlaživanje prostora.
Konvektori imaju vrlo široku namjenu, a njihova fleksibilnost ugradnje čini ih pogodnima za ugradnju u obiteljske kuće, javne ustanove i poslovne prostore, te osobito u prostore s velikim staklenim površinama. No kod projektiranja i ugradnje svakako je potrebno obratiti pozornost na njihove specifičnosti.
